Što reći nakon današnjeg middla? Očekivanja su, po starom običaju, bila velika - neki će reći nerealna, no ipak mislimo da je to jedini i pravi način. Postavljanjem visokih ciljeva možemo neke od njih i doseći. Teren je bio ugodno iznenađenje, prilično različit od jučerašnjeg model eventa i već od samog starta, svi smo imali dobar osjećaj. No, brza staza vrlo brzo uzima danak i najmanjem padu koncentracije. Svi smo uglavnom napravili greške u zelenom dijelu (borova šuma, močvare, gustiš) koji je uslijedio nakon dugog spusta s padine. U cilju, ponovno osjećaj gorčine, jer je dobar rezulat bio, doslovno, tek nekoliko koraka daleko. Sutra će se dio odmarati, a dio posjetiti trku WOC tour-a. U subotu je finale long-a i još jedan lagani dan za nas. Štafeta u nedjelju je nova prilika. Trčat će Matjaž, Klobo i Lino - tim redoslijedom. Cure će navijati - nemaju štafetu, jer je Ivana još uvijek ozljeđena. Nakon dosta analiza i razmjena dojmova, razočarenje je polako splasnulo i sad se okrećemo štafeti. Cjelokupni dojam reprezentacije je neobično pozitivan i svakako bi bilo lijepo da se u tom tonu nastavi prema WOC2009 i dalje.
Svi
Subscribe to:
Post Comments (Atom)
No comments:
Post a Comment